Početak
Serija radova pod nazivom .abst su nastali iz želje da iskustvo ulične umetnosti, koje je tokom prethodnih godina postalo deo moje umetničke prakse, preispitam i sagledam iz drugačije perspektive. Od malena želeo sam da slikam po zidovima Beograda, ta želja prerasla je u konkretan umetnički rad i saradnju na različitim projektima.
Ta iskustva su proširila moj umetnički rada na javni prostor i otvorila pitanje odnosa između umetničke tehnike koje sam razvijao tokom studija i specifičnog jezika ulične umetnosti.
Problem
Nakon pet godina studija na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, različite grafičke i crtačke tehnike postale su mi poznat i kontrolisan prostor rada. Međutim, nisam imao isto iskustvo sa sprejem i zidom. Pokazali su mi koliko se taj prostor razlikuje od rada u ateljeu.
U poređenju sa četkom ili olovkom, sprej ne ostvaruje direktan kontakt sa podlogom. Njegova primena zahteva drugačiju vrstu kontrole, zasnovanu na udaljenosti, brzini pokreta i pritisku. Neravnine, pukotine, struktura zida i nepredvidivost materijala takođe utiču na konačan rezultata.
Dilema
U procesu učenja nove umetničke tehnike, pravio sam dosta grešaka. Zato sam krenuo da istražujem kako tu grešku mogu da pretovorim u glavni motiv. Da li je greška greška, ako smo je namerno napravili?
Umesto da grešku pokušam da eliminišem, odlučio sam da je učinim polazištem rada. Grafite sam počeo sam da prenosim u grafiku tj. sitoštampu.
Greška, curenje boje, prskanje, neujednačene linije i sva ta nesavršenost postaje osnovni elementi tog prevođenja.
Apstrakcija
Odlučio sam da uličnu umetnost prenesem u visoku umetnost preko apstrakcije.
Iako imam averziju prema njoj, želeo sam da je istraži pre nego što joj sudim. Volim da imam plan i da znam proces svakog rada, ali mi apstrakcija to ne dozvoljava, traži mi da se prepustim momentu, bez mnogo razmišljanja.
Igra boja, ritam, prelazi, potez i kompozicija ne predstavljaju konkretne motive, već duh i energiju grafita koju odmah prepoznajemo iako ih ne vidimo u radu.
Prestao sam da pokušavam da razumem svoje radove i počeo sam da ih osećam.
Visoka umetnost
Šta se desi kada uličnu umetnost preneemo u kontekst visoke umetnosti, šta se događa kada se umetnički jezik nastao u javnom prostoru prenese u galerijski prostor?
Ulična umetnost često ostaje izvan institucije, upravo zbog svoje vezanosti za javni prostor i prolaznost. Međutim, ulica sama po sebi funkcioniše kao prostor izlaganja. Zidovi grada mogu da predstavljaju galeriju kroz koju svakodnevno prolazimo, često bez svesnog obraćanja pažnje na ono što se na njima nalazi.
Prenošenjem elemenata ulične umetnosti kroz grafiku i apstrakciju u galerijski prostor, ne pokušavam da ih institucionalizujem niti da ih odvojim od njihovog porekla. Naprotiv, cilj je da se ispita šta se događa sa njihovim značenjem i energijom kada promene kontekst.
Ne želim da ova serija radova ostane ograničen na prostor izložbe. Želim da nakon izlaska iz galerije ponovo pogledamo zidove oko sebe i prepoznamo umetnost u prostoru koji svakodnevno delimo.